The Wolf of Wall Street istinita
je priča o mladom i ambicioznom brokeru Jordanu Belfortu (Leonardo
DiCaprio), koji ostaje bez posla te svo znanje stečeno na Wall Streetu
pokušava usmjeriti prema osnivanju vlastitog biznisa. Njegov poslovni
život počinje rušenjem burze u SAD-u kasnih 80.-tih, koja me podsjetila
na rušenje vlastitih očekivanja od ovog napuhanog filma.
Sama priča pripada ustaljenim
holivudskim klišejima, čovjek savlada skroman početak, postaje bogat i
zaveden novcem i moći. Njegovi ekscesi ga naposljetku iscrpe te se pri
samome kraju iskupi. Ipak, zahvaljujući briljantnom scenariju Terence
Wintera, čovjeka koji je zaslužan za legendarne Sopranose, a s kojim je Scorsese već surađivao na Boardwalk Empireu, dobivamo izrazito zabavnu priču koja se više temelji na žanru komedije, nego drame poput Scorsesejevih najboljih – The Departed, Taxi Driver i Goodfellas.
Ovaj posljednji, zahvaljujući naraciji protagonista, najviše i sliči filmu Wolf of the Wall Street, no dok se u Goodfellasima
vrlo lako možemo poistovjetiti s Henryjem Hillom (Ray Liotta), prema
Jordanu Belfortu ne osjećamo nikakvu empatiju. Razvratan, sebičan i
okupan u porocima, Belfort juri kroz svoje uspjehe, mari isključivo za
materijalne stvari te izaziva gađenje.
Karakterizacija lika na stranu, Leonardo
DiCaprio izvlači najbolje iz svoje uloge, koju zapravo više prodaje
nego što ju glumi. Kada glumac postane filmska zvijezda u punom značenju
te sintagme, publika u najmanju ruku očekuje održavanje standardne
kvalitete, a DiCaprio svakom novom ulogom potvrđuje svoj prominentan
status.
Scorseseov pečat ponajviše je vidljiv u
snažnim ženskim likovima koje hrabro konfrontiraju onim muškim. Cristin
Milioti, dugoočekivana majka u seriji How I Met Your Mother,
glumi Teresu, Jordanovu prvu ženu, koja unosi dozu drame koja ovome
filmu na trenutke fali. Margot Robbie, koja utjelovljuje Jordanovu drugu
suprugu, novootkriveni je dijamant. Ova se australska glumica u početku
čini kao obična sponzoruša, no tijekom filma prerasta u snažnu ženu,
koja će učiniti sve kako bi zaštitila sebe i svoju djecu.
Uvijek je teško korektno recenzirati
legendarne redatelje. Svaki umjetnik se u jednom trenutku nađe u
situaciji u kojoj su ga stilovi i trendovi pregazili ili su mu kreativni
sokovi jednostavno prestali teći. Martinu Scorseseu već neko vrijeme
treba takozvani comeback film te je on sve svoje napore uložio u
Wolfa. U anglosaksonskoj kulturi poznata je uzrečica: Go big or go home!
Marty, nespreman za drugu opciju, pokušao se pronaći u današnjim
filmskim trendovima, no usudim se reći kako je pretjerao.
Bezbroj scena brokera ludih za seksom,
orgija podmazanih kilama kokaina te bombastičnih golih plavuša prelijeva
kap kroz razvratnost koja dosadi te čini film repetitivnim. Dok sam na
filmskom platnu svjedočila brojnim orgazmima, shvatila sam kako upravo
to fali samoj naraciji – pravi klimaks. Dok kroz tri sata filma
konstantno očekujemo bilo kakvu pokajničku notu, dobivamo sve više
hiper-vulgarnosti.
Lajtmotiv pretjerivanja vidljiv je i u
samom trajanju filma, koji je jednostavno predugačak. Nemam ništa protiv
trosatnih filmova, ali kada se u trenutku montaže mogu izbaciti neke
scene koje ni na koji način nisu relevantne za film i naraciju (npr.
Belfortov butler organizira orgije u njegovoj kući), onda produljivanje
filma te kašnjenje s distribucijom gubi smisao.
Martin Scorsese je oduvijek bio poznat
kao redatelj odličnih dramskih filmova koji zrače napetošću i
jednostavnošću. The Wolf of Wall Street je izrazito zabavan film, kojeg
zasigurno nećemo zaboraviti, no u ovoj komediji nabijenoj ilegalnim
porocima, Martyjev potpis pokazuje redatelja koji se bori kako bi ostao
relevantan, no ne želeći raditi kompromise koji su ovome filmu prijeko
potrebni. Naposljetku sam ostavljena gladna manje bombastične te više
„mesnate“ priče.
Nema komentara: