Vraćam se ja danas od ljubavnika busom sva pocepana, neki lik stoji do mene i bulji mi u mobitel dok sa ljubanikom razmenjujem vrele poruke. Sta god radila, bilo da sam slala poruke,galeriju koju sliku da posaljem ljubavniku. Dopisujem se ja tako s ljubanikom, bulji on i dalje, meni dojadilo i napisem joj poruku “neki lik je kraj mene u busu i celo vreme mi bulji u poruke, hoćeš da ga prebiješ?.” U sekundi se okrenuo na drugu stranu i pocrvenio. Akš ovo citas,nadam se da ti vise nikad to nece past na pamet.Svako jutro sjedim s njim, kraj njega i pijem kavu. Gledam muskarca za kojeg sam mislila da mi je prijatelj i da bih mu mogla povjeriti sve i pitam se kako sam se mogla tako zeznuti. Nisam vise klinka. Kako je moguce da mi ovoliko nedostaje osoba koja sjedi pokraj mene?
Nema komentara: