Es-selamu alejkum. Ukratko ću opisati svoj problem, prije nego postavim pitanje. Naime, prije 3-4 godine sam upoznao jednu djevojku, dok smo još bili na fakultetu te smo se odmah zaljubili. Sve je bilo ok, završili smo fakultete, počeli raditi, i planirali ovo ljeto brak.
Međutim, prije nekoliko mjeseci desi se da ona jednostavno ode sa drugim, i od tada više nismo u kontaktu. Ja sam na sve načine pokušavao da to vratim, međutim ništa nisam uspio. Pored svega toga, u 24h desi mi se da izazovem saobraćajnu nesreću autom, dobijem otakaz na poslu i to se desi sa njom.
Nakon tih događaja, ja više nisam isti, jednostavno postao sam bezvoljan za bilo čim. Ne smijem se. Zašto? Bio sam jedan od boljih studenata na fakultetu, a dobio sam posao u jednoj od najtežih firmi, sve sam dao da održim tu vezu, volio je i pazio više od svoje majke, držao je kao malo vode. Ja više nemam želje ni za čime, jer mislim da sam dao svoj makismum u trudu i radu. Učio sam dosta, radio sam pod 10h svaki dan, da bi vikendom vozario 200 km, da bih uspio i magistrirati.
Dolazim iz porodice gdje se dobrim djelom prakticira Islam, gdje se uči Kur’an. Ja koliko stignem od obaveza klanjam, postim od kad znam za sebe, nikad nisam alkohol koristio i slične stvari. Trenutno radim, međutim samo zato što moram, bez volje ili želje za ambicijama, iako sam tehnički obrazovan.
Od svih tih nemilih događaja, a proslo je 8-9 mjeseci ja svaku 3.-4. noć sanjam tu djevojku, i kad se probudim bukvalno sam smoren.I tako se dešava evo svih tih mjeseci, i više ne znam šta da radim.
Ja nju još uvijek volim, i nisam je zaboravio, dok je ona sa drugim. Svaki puta kada klanjam zamolim Allaha da olakša, da podari sabura…
Molim vas pomozite nekim savjetom, jer stvarno vise ne mogu.
Odgovor: Alejkumus selam ve rahmetullahi ve berekatuhu,
Ljudi nekada zaborave na Svoga Gospodara. Usljed životne trke i frke, opuste se i odlutaju. Takvu situaciju pospješi i nekolicina životnih uspjeha (završen fakultet, radno mjesto, brak…)
Međutim, Allah od nas želi da Ga se stalno sjećamo, da Mu zahvalni budemo, a najbolja zahvala jeste sedžda Allahu , dž.š.
Kažeš da ponekad klanjaš, a da dolaziš iz kuće u kojoj se prakticira vjera, uči Kur’an…
Prijatelju.. nekada nas Allah stavi na velika iskušenja, ne zato što nas ne voli, nego upravo zato što smo Mu dragi i što nam želi uputu.
Kada smo u rahatluku, zaboravimo na Allaha, ali On ne zaboravlja nas. Najbolji način da nas podsjeti na Sebe jesta da nas stavi na neko iskušenje, a iskušenja ne dolaze sama, nego nekoliko njih zaredom, u kratkom roku. Kazao je Uzvišeni Allah:”…i Allah vas podjeća na Sebe…” (Alu Imran, 30.)
Mislim da se tebi upravo dešava takva situacija. Neko iz tvoje okoline zaslužio je da ti Allah želi dobro, možda tvoja majka ili otac koji, kako kažeš, uče Kur an, iako ti ovo možda sada ne shvataš, ali shvatićeš i biti Allahu zahvalan, jednog dana.
Vjeruj mi da te je Allah sačuvao i spasio takve žene, ona nije bila iskrena prema tebi. Bolje da ti se ovo sada desilo, nego da si s njom izrodio djecu, pa da ti ovo uradi. Zato, NE TUGUJ, nego budi zahvalan Allahu.
Šta je na tebi sada da uradiš? Da se istinski posvetiš i vratiš svome Gospodaru, da Mu iskreno zahvališ i na sedždu padneš, da ti Pravi put islama bude životni put, a zatim… vjeruj mi, Allah će te obradovati pravom ženom, boljom od ove koju spominješ, vjernicom, muminkom.
Vremenom ćeš preboljeti, a vjerujem da kad ova shvati šta je uradila i ko si joj bio ti, da će poželjeti i pokušati da ti se vrati. Tada budi čvrst, ako ne želiš da te zmija dva puta ujede iz iste rupe. I da ti bude lakše, znaj, svi su ljudi nečim iskušani, svi su na nekom iskušenju, nisi sam, pa i kada su u rahatluku, iskušenje im je to -hoće li zahvalni Allahu biti ili ne. Pa ko je nezahvalan, samo je na svoju štetu nezahvalan, a Allah prašta i Samilostan je.
Selam i svako dobro
Nema komentara: