Marko Bagarić jedan je od rijetkih mladih ljudi koji se, nakon odlaska u Njemačku, odlučio vratiti u rodni Tomislavgrad, jer je, kako kaže, shvatio da ova zemlja nije za njega te da sreću ipak želi potražiti u BiH.
Već desetljećima građani Tomislavgrada odlaze na zapad u potragu za boljim životom, što vjerno i tužno oslikava spomenik gastarbajterima koji se nalazi na autobuskoj stanici u ovom gradu. I Marko je bio jedan od mnogih koji su odlučili otići van BiH, ali i jedan od rijetkih koji se vratio. “Živiš od ponedjeljka do petka fokusiran samo na rad. Prespavaš i sutra opet na posao. Petkom, subotom i nedjeljom izađeš, živiš od plate do plate”, opisuje Marko život u Njemačkoj. Ipak, nije previdio ni one pozitivne strane, a jedna od njih jeste da mlade ljude smatraju ozbiljnima i primjerenima za rad. Niko te ne trača ako odrađuješ svoj posao kako treba. To mi se svidjelo. Nema nikakvih glupih komentara. Nikoga ne zanima ko si i šta si u privatnom životu. Važno je da dobro obavljaš svoj posao. Za šest mjeseci Marko je u Minhenu promijenio nekoliko poslova, radio je na gradilištu, pospremao, postavljao klima-uređaje, radio noćne smjene… Kaže kako je uvijek mislio na povratak kući, na šetnje s psom i kafu s rajom. Nije želio biti prazan iznutra i ubrzo je shvatio da Njemačka nije za njega i odlučio se vratiti u Tomislavgrad.
“Imam dobrog oca i djeda, ovdje imam sve što mi je potrebno. Uz malo volje i truda mogu i ovdje nešto ostvariti. Tu sam se rodio i mislim da ne trebam više objašnjavati zašto sam se vratio. Ostajem u BiH i nastojat ću da se formiram kao osoba. Okrenuo sam se drugim stvarima, radim i studiram i zadovoljan sam životom koji vodim”, rekao je Marko i dodao kako njemačko iskustvo namjerava primijeniti i u BiH.
Nema komentara: